Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

U svojoj 79. godini umro je Ken Coates, utjecajan lijevi mislioc, vodeći svjetski stručnjak za samoupravljanje, i član Savjeta Novog Plamena. Taj britanski laburist bio je čak deset godina član Europskog parlamenta (1989-1999.), a pet je godina bio predsjednik Savjeta za ljudska prava Europskog parlamenta. No puno je zanimljiviji njegov životni put i zalaganje za lijeve ideje za koje se borio cijeli život, pa se tako nakon završetka 2. svjetskog rata pridružuje Komunističkoj partiji Velike Britanije, koju napušta 1948. godine nakon sukoba Staljin - Tito u kojem staje na pozicije jugoslavenskih komunista. Prije toga Coates je odbio novačenje u britansku vojsku i slanje u borbu protiv antikolonijalnih pokreta koji se javljaju diljem Britanskog Imperija. Umjesto toga morao je pet godina raditi kao rudar u rudnicima Nottinghama i Derbya, pa tamo i razvija interes za sindikalni pokret i radničko samoupravljanje, koje će biti predmet njegova interesa cijeli život. Definitivno razočaranje u sovjetski "socijalizam"  doživljava 1956. godine nakon intervencije sovjetskih trupa u Mađarskoj. Kao uvjereni marksist okreće se nakon  toga trockizmu, pokretu dosta utjecajnom među lijevom britanskom inteligencijom toga vremena. Počinje također i intenzivnije bavljenje idejama samoupravljanja, zbog čega je i kritiziran od dogmatskih "marksista". Tako pokreće Institut za radničku kontrolu (Institute for Workers' Control), u kojem se bavi istraživanjima kako povećati ulogu radnika u upravljanju poduzećima. U tome dobiva i potporu nekih utjecajnih britanskih sindikata, a kraće vrijeme i dijela političke elite u formi Bullock Reporta o uvođenju industrijske demokracije.

Tijekom šesdesetih godina prošlog stoljeća Coates je  jedan od vođa kampanje protiv rata u Vijetnamu, i tu dolazi u kontakt s Bertrandom Russelom i njegovom mirovnom zakladom, sa kojom će surađivati do kraja života. Tih godina studira i sociologiju na Sveučilištu u Nottinghamu i uređuje internacionalni socijalistički časopis u okvir angažmana u  trockističkoj  Četvrtoj Internacionali. Paralelno je i član Britanske laburističke stranke, što dovoljno govori o tadašnjem profilu laburista, koji su  od svoga osnivanja uvođenje društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju imali za jedan od ciljeva inkorporiranih i u stranačke dokumente i statute. Upravo kao laburistički član Europskog parlamenta u razdoblju 1989-1999. god. Coates je doživio vrhunac svoje političke karijere, posebno se angažirajući na problematici nezaposlenosti, pa je tako snažno i podupirao politiku pune zaposlenosti u Europi. U svom je radu nastojao uključiti sindikate i civilno društvo u rješavanje problema nezaposlenosti i suradnju s odgovarajućim institucijama. Bio je i veliki zagovornik europskih integracija, ali ne Europe kapitala, nego Europe rada. Ostao je i zapamćen kao jedan od ljudi koji su odigrali ključnu ulogu u uspostavljanju prvih kontakata između Europskog parlamenta i vlasti tadašnjeg SSSR predvođene Mihajlom Gorbačovom početkom 90-tih godina. Iz Laburističke stranke istupa 1998. godine dolaskom Tonya Blaira na čelo laburista, nezadovoljan ideološkim zaokretom tzv. "Trećeg puta" i napuštanjem tradicionalnih načela Laburističke stranke, odnosno prihvaćanjem neoliberalnih ideja.

Zadnje godine svog života proveo je radeći u zakladi "Bertrand Russell Peace Fuundation", gdje je uređivao njezin službeni časopis "The Spokesman" (koji je pokrenuo sam Bertrand Russell), te objavljujući članke i publikacije o političkim i ekonomskim temama. U Spokesmanu je, unatoč raskršćivanju s "Trećim putem", nastavio surađivati i s principijelnijim, mislećim laburistima, uključujući i laburističke parlamentarne zastupnike.

Ken Coates bio je i autor više knjiga i publikacija iz područja političke psihologije, demokratskog i humanističkog socijalizma, ljudskih prava i povijesti sindikalnog pokreta (npr. Essays on Industrial Democracy; Workers' Control: A Book of Readings and Witnesses for Workers' Control; Empire no more; Workers' Control: Another World Is Possible itd.).

Do kraja života ostao je snažan pobornik radničkog samoupravljanja, kao modela koji može biti alternativa nehumanom neoliberalizmu. Kao nekadašnji posjetioc Korčulanske ljetne škole i prijatelj vodećim praksisovcima, također je bio zagovornik demokratske ljevice na području istočne Europe, i u tom je smislu pozdravio i početak izlaženja časopisa demokratske ljevice "Novi Plamen" kao vjesnika boljih vremena za istinsku ljevicu. Svojim životnim putem i dosljednošću pokazao je da se i unutar institucija vladajućeg sistema - ali uvijek u bliskom dodiru sa socijalnim pokretima - može voditi borba za radnike i njihova prava i drukčije društvo. U današnjim vremenima ekonomske krize, ideje za koje se Ken Coates zalagao doživljavaju svoju renesansu i njegov gubitak veliki je udarac za intelektualnu ljevicu od koje se traži smislena alternativa postojećem vladajućem poretku.