Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

Rođen je 1922. u Konjščini. Kao dječak preselio se u Zagreb, da uči trgovački zanat. Tu je došao u doticaj s naprednim omladincima, medu kojima je ubrzo zapažen svojim interesom za politička zbivanja i za klasni radnički pokret. Kao provjereni aktivist, koji je sve zadatke obavljao predano i savjesno, Ivo je 1939. primljen u Savez komunističke omladine Jugoslavije. Uoči rata, jedan je od najaktivnijih radničkih omladinaca - komunista, koji oko sebe, kroz različite oblike djelovanja, okuplja sve antifašističke elemente u redovima mladih.



Poslije okupacije zemlje, kao član zagrebačkog Mjesnog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije, Gluhak je jedan od organizatora borbenih omladinskih grupa u Zagrebu. Zajedno s Antom Milkovićem i Rudolfom Kroflinom, sudjeluje u diverziji na pruzi Zagreb - Sisak. Iako je, zbog premale količine eksploziva oštećeno tek nekoliko vagona, ta je akcija imala veliki odjek i bila moralni podstrek za niz mnogo uspješnijih pothvata. Petnaestog srpnja 1941. Gluhak sam pali ustaško skladište sijena u Kustošiji. Bio je i jedan od članova grupe zagrebačkih skojevaca koji su, 4. kolovoza 1941, pod vodstvom Slavka Komara, izvršili napad iz Botaničkog vrta na pripravnike Pavelićevog "Tjelesnog zdruga". Tada je ranjeno 28 ustaša. Akcija je izazvala paniku u ustaškim i njemačkim redovima, i zbog nje je uhapšeno i ubijeno oko 700 ljudi. Slijedećeg dana (5. kolovoza) uhapšen je i Ivo Gluhak. Osuđen je na smrt, ali pošto nije ništa priznao, kazna mu je, kao malodobniku, zamijenjena na dvije godine robije. U vrijeme izdržavanja kazne, Ivo je stekao povjerenje upravnika zatvora, koji ga je puštao u grad bez policijske pratnje. Tako je uspio da stupi u vezu sa svojim starijim bratom Vladom, koji je tada bio jedan od partijskih rukovodilaca u Zagrebu, i da se uz njegovu pomoć prebaci na oslobođenu teritoriju - na Kordun.

Kao i u okupiranom Zagrebu, i sada, u borbi, Ivo je pokazao iste osobine: neustrašivost i hrabrost.

Poginuo je u prvim borbenim redovima, u sukobu s nadmoćnim neprijateljskim snagama, u listopadu 1941. godine.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.