Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

Povodom Dana mladosti, evo nešto o ovom danu i kratka biografija najvećeg narodnog heroja Hrvatskog zagorja, velikog svjetskog vođe i legendarnog revolucionara koji  je ideje Marxa i Engelsa pokušao sprovesti u djelo, naravno riječ je o Drugu Titu.

Josip Broz Tito je rođen u selu Kumrovec, na obali rijeke Sutle, u Hrvatskom zagorju, 7. svibnja 1892.godine. Sedmo je dijete u porodici Franje i Marije Broz (rođene Javeršek), koja je rodom iz slovenskog sela Podsrede, sa druge obale Sutle.

Stjecajem okolnosti, u povijesti će, umjesto 7.5, kao dan rođenja Josipa Broza ostati 25.svibanj(maj), pa će taj datum kasnije postati i službeni rođendan druga Tita i praznik jugoslavenske mladosti. Evo kako je do toga došlo:

Prije Drugog svjetskog rata, Josip Broz je, mijenjajući imena na ilegalnim dokumentima, upisivao i razne datume rođenja. Tako, kada je služio austrougarsku vojsku, u njegove vojničke dokumente upisan je, kao datum rođenja, 25.maj 1892.godine, pa se kasnije ovaj datum javlja i u drugim službenim papirima.

7.srpnja 1900. Josip Broz se upisao u prvi razred Niže pučke škole u Kumrovcu. Osnovnu školu završio je 1905.godine. U jesen 1907. Napustio je Kumrovec i prešao u Sisak gdje izučava bravarski zanat i pohađa šegrtsku školu. U bravarsku radionicu u kojoj je Broz izučavao zanat iz Zagreba je došao bravarski pomoćnik Šmit, od kojeg Joža dobija prve pouke o radničkom pokretu, borbi radničke klase i radničkom prazniku - Prvom maju.

23.rujna 1910.godine Josip Broz je završio izučavanje zanata i šegrtsku školu, te postao bravarski pomoćnik. Odmah sutradan je napustio Sisak i, u potrazi za poslom, otišao u Zagreb. Već u narednom mjesecu postao je član Saveza kovinarskih radnika, a istovremeno i član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.

Početkom kolovoza 1911.godine zapošljava se u Kamniku, u Sloveniji, a krajem kolovoza 1912. Počinje da radi u tvornici "Škoda", u Plzenu. Vrlo brzo odlazi u Njemačku i radi kraće vrijeme u Munchenu, a zatim u Mainhaimu. 1914 počinje I. svjetski rat i Josip Broz je mobiliziran u Austro- ugarsku vojsku i nakon obuke poslan na istočnu frontu.

1915.godine, prilikom završnih borbi "Karpatske operacije",4.travnja, Josip Broz je bio ranjen, a zatim zarobljen. Iz zarobljeništva je pobjegao tek krajem juna 1917.

Krajem  1920.godine, iz Sovjetske Rusije, Josip Broz je doputovao u Maribor i od tada njegov revolucionarni rad se rapidno ubrzava i širi. Iste godine postaje član Komunističke partije Jugoslavije, a na 4. Zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj 24. i 25. prosinca 1934.godine, izabran je za člana CK.

Pošto je situacija u zemlji postala nepodnošljiva, 4.jula 1941.godine, Tito saziva proširenu sjednicu Politbiroa na kojoj je odlučeno da se od sabotaža i diverzija pređe na opći ustanak čija će osnovna forma biti partizanski rat. Odmah nakon što je odluka donesena, počele su oružane borbe u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Rat je postao nezaustavljiv.

Nakon herojske borbe Titovih partizana, nakon 7 slomljenih neprijateljskih ofanziva i desanta na Drvar i nakon dvostrukog ranjavanja u borbenim operacijama, Tito je kraj drugog svjetskog rata dočekao kao najuspješniji vojskovođa i čovjek kome pripada izuzetno mnogo zasluga za slom Hitlerove Njemačke i drugih sila Osovine.

13.siječnja 1953.godine Tito je izabran za prvog predsjednika Republike.

IME TITO

Josip Broz je u svom ilegalnom partijskom radu morao da se služi raznim imenima koja su upisivana na službenim dokumentima ili na pasošima raznih zemalja. Kao partijski radnik i funkcioner koristio je ilegalna imena: Georgijević, Zagorac, Valter, Pepek, Novak, Rudi, Stari...Posjedovao je i jedan švedski pasoš u kome je bio upisan kao John Alexander Karlson. Zatim kanadski s imenom Spiridon Mekas. U Jugoslaviji je imao dokumenta na ime Ivana Kostanjšeka i na ime Slavka Babića.

Ime Tito - Josip Broz je uzeo 1934. Godine, po izlasku s robije i od tada ga je stalno zadržao.  S tim imenom se Josip Broz prvi put potpisao u jednom pismu iz Beča, gdje je,1934.godine, bilo sjedište CK odakle se Tito javljao partijskoj organizaciji u Zagrebu.

Tko je u stvari Tito, znao je samo mali broj njegovih najbližih suradnika. Tek  u studenom 1942. Godine, na javnom zboru u Bosanskoj krajini, sam Tito je otkrio svoj identitet.

Poslije rata, borci i narodi Jugoslavije nastavili su da Josipa Broza zovu omiljenim imenom - Tito, koje je postalo simbol naše oslobodilačke borbe i simbol poslijeratne socijalističke izgradnje.

 

TITO POSTAJE MARŠAL

Bilo je to na povijesnom zasjedanju AVNOJ-a. Josip Vidmar je predložio u ime slovenske delegacije da se u Narodnooslobodilačkoj vojsci uvede čin "maršala Jugoslavije" i zamolio predsjedništvo AVNOJ-a da taj čin kao prvom dodijeli komandantu drugu Titu. Prijedlog je bio primljen s burnim oduševljenjem. Novoizabrano predsjedništvo se odmah sastalo i dodijelilo je čin, kako je bilo predloženo.

 ZA TITA RAT NIKADA NIJE PRESTAO, SAMO JE NASTAVLJEN U DRUGIM OKOLNOSTIMA I NA DRUGOM POLJU

Čitav svoj radni vijek, nakon Drugog svjetskog rata, Tito je proveo u borbi - za sretniju budućnost čovjeka. Samo nekoliko njegovih poruka nedvojbeno govore o njegovim naporima da se suprotstavi svim negativnostima s kojima se naša zajednica u to vrijeme susretala, a na koje je on permanentno ukazivao.

Uklanjati prepreke našem svestranijem razvitku.

Nije sistem slab, nego djelovanje mimo sistema.

Ne bi smjeli ostati na tome što danas radimo i kako radimo.

Ne stezanje kaiša, već potrošnja prema mogućnostima.

Odlučnije suzbijanje parcijalnih interesa.

Razvijati kolektivni rad i zajedničku odgovornost.

Ubrzati akcije koje vode potpunijem samoupravljanju.

Jednom prilikom je rekao: Postavlja se pitanje zašto nam se u privredi iz godine u godinu javljaju gotovo isti problemi i slabosti, otkuda to da mi jasno i precizno postavimo godišnje i petogodišnje ciljeve i zadatke, a onda utvrdimo da smo ih samo djelomično ostvarili. Što je tu onda posrijedi?

Radi se, u velikoj mjeri, o neizvršavanju onoga što se samoupravnim sporazumima i dogovorima utvrdi, govorio je Tito. Mi sa dosta uspjeha izgrađujemo sistem, donosimo zakone i planove, postižemo dogovore i sporazume. Prema tome, nije riječ o slabostima sistema, mada su njegova poboljšanja uvijek moguća i potrebna, nego o djelovanju mimo sistema, o nepridržavanju sistemskih rješenja i dogovorenih stavova, o neodgovornosti na raznim nivoima, a ponegdje i o svjesnom podrivanju onoga što smo usvojili. Često se i ne čeka da neko rješenje pokaže svoje vrijednosti u praksi, već se zaobilazi i odugovlači njegova primjena, ili se formalno usvaja, a radi se po starom. Tako se, govorio je Tito, uvlače elementi stihijnosti i nestabilnosti u najosjetljiviju oblast - u funkcioniranje sistema..Odstupanje od onog što je dogovoreno pogoduje liberalističkim i birokratskim tendencijama, a one, i jedne i druge, onemogućavaju ostvarivanje planskih zadataka.

TITOV ROĐENDAN - DAN MLADOSTI

Prvi pozdrav iz srca naroda i mladosti pošao je prema Titu ratne i pobjedničke 1945.godine. Kad se rodila ideja o Titovoj štafeti još je bjesnio ratni vihor, ali sloboda je bila sasvim blizu, na dohvat ruke. I u njoj - rođena je prva štafeta, koja će, nošena rukama boraca, omladinaca, djece, prenijeti drugu Titu pozdrave za njegov nastupajući rođendan. U tu zamisao je, u stvari, bila utkana želja da svako, držeći štafetnu palicu u svojoj ruci, prisno, iz srca, stisne ruku čovjeku koji je uvijek bio prvi, čelni u koloni ratnika na slavnim bojištima revolucije, dovodeći je do pravog i najvećeg cilja - do slobode.

U jednom sačuvanom dokumentu o organiziranju prve Titove štafete, između ostalog ,piše:

Uoči 53.rođendana druga Tita, Odjeljenje za sport i fiskulturu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije organizovaće masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije. Mladi trkači nosiće lijepo izrađene palice i u njima pismenu čestitku o rođendanu našeg Maršala i ponijeće u Beograd pozdrave naroda, koji će ih putem dočekivati...

Tako je krenula prva Titova štafeta...U trenutku kada je krenula bila je već polovina svibnja. Tada je čitava naša zemlja bila potpuno oslobođena. Oskudni, požutjeli kompleti novina iz tog vremena, sačuvali su samo dio priče o putovanju prve Titove štafete. Bila su to velika slavlja naroda, mitinzi, igralo se i pjevalo.

Rođena u slobodi, Titova štafeta, putovala je širom zemlje 12 godina, okupljala sve veći broj mladih, postajala šira, obogaćivala se novim sadržajima, a onda je Tito izrazio želju da 25.maj bude Dan mladosti, praznik mladih, smotra mlade generacije, njenog fizičkog i duhovnog razvitka. Tako je manifestacija dobila novo ime - Dan mladosti, a Titova štafeta je nazvana Štafetom mladosti.

Podkraj 70-ih godina, a povodom nastupajućeg Dana mladosti, Titu veoma omiljeni ansambl "Mostarske kiše" je prezentirao svoju pjesmu "Štafeta".

 

Kada se moje srce probudi,
U maju ruža procvjeta,
Nek' ga ponese milion ljudi,
Nek' moje srce bude štafeta.

Milion srca zemljom kad krene,
Neka k'o toplo jato hita,
U tome jatu i dio mene
Neka sad krene do druga Tita.

Srce moje i srce tvoje
U toj štafeti nek' se spoje.
Milion srca kad se spoji,
Stoje to veliko, ljudi moji.

I neka srce Njemu kaže
Da rastu djeca k'o mlada žita,
K'o mlade šume, k'o moćne straže
U zemlji Sunca i druga Tita.

 POZNATE LIČNOSTI O TITU:

FRANKLIN D. ROOSVELT predsjednik SAD, 1944.
Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti drugog svjetskog rata.

CHARLES DE GAUL
Tito je borac koji je u prkos najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak.

JEAN PAUL SARTRE, književnik i filozof, Pariz, 1961.
Neangažiranje znači aktivnu borbu protiv blokova. O tome je govorio predsjednik Tito. U tom pogledu njegov govor je od izvanrednog značaja. Bio sam sretan da vidim tako snažno formulirane zahtjeve za mir, za razoružanje, za ukidanje atomskih eksperimenata, za uklanjanje vojnih baza sa tuđih teritorija. Nije to ekvidistanca, nego zajednička volja koja pokreće u borbu za mir ili likvidaciju imperijalizma i kolonijalizma. Pitam se nisu li Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez očekivali upravo ovu inicijativu, ovu poruku da će početi razgovore.

LOPEZ MATEOS, predsjednik Meksika 1965.
Meksiko poštuje borce, hrabre, mudre i vidovite ljude. Stoga Tito uživa poštovanje u Meksiku, on je drag Meksikancima. On sjedinjuje u sebi one divne vrline koje su posjedovali vođe u borbi za nezavisnost Meksika - vidovitost utemeljitelja Hidalge i Morelosa, hrabrost jednog Zapate, mudrost i odlučnost Franciska Madere, Ventusijana Karanze.

ROBERT KENNEDY, demokratski senator SAD, 1965.
Predsjednik John Kennedy je visoko ocijenio predsjednika Tita i bio duboko privržen razvijanju prijateljstva između SAD i Jugoslavije. Predsjednik Kenedi je imao veliko divljenje za sve ono što je predsjednik Tito u činio za Jugoslaviju. Mada dvije zemlje imaju razli čite poglede i politiku, predsjednik Kennedy je priznao da je jugoslavenski narod, pod predsjedništvom Tita, postigao veoma mnogo.

JEAN TUDA, predsjednik republikanskih boraca Francuske, 1969.
Moji unuci, gospodine Predsjedniče, smatraju da ste Vi simbol nade za generaciju mladih.

MARTIN LUTHER KING, vođa američkih crnaca 1969.
Tito je danas, nema sumnje, državnik svijeta koji svojim snagama, umom i srcem, bez rezerve i sasvim iskreno, brani prava svih naroda da sami biraju svoj "vlastiti put" - oblik državnog upravljanja, društveno uređenje i nezavisnost u vanjskoj politici. I upravo zbog toga, možemo bez straha na prigovor o našoj pristranosti, tvrditi da je on podjednako borac za nezavisnost svih zemalja svijeta, a ne samo Jugoslavije. Sjetite se Titove borbe 1941, 1948, 1950, 1960... Branio je pravo na slobodu drugih dovodeći sebe i Jugoslaviju, ponekad, u težak položaj.

NEIL AMSTRONG koji je prvi stupio na mjesec sa ostavljenom porukom
"Došli smo ovamo u miru, u ime čitavog čovječanstva"- 1968. godine u Belom dvoru u Beogradu je nazdravio: "Dižem ovu čašu za zdravlje čovjeka koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir, u zdravlje predsjednika Tita"

ANVAR EL SADAT
Tito je svijetla stranica u povijesti čovječanstva i izuzetan putokaz koji osvjetljava horizonte budućim generacijama.

RICHARD BURTON, glumac, 1971.
Veliki sam obožavalac maršala Tita još od 1945. godine, kada je Tito za nas postao nešto stvarnije od mita. Jer, u početku nismo znali je li to stvarna ličnost, kakva organizacija ili pseudonim. Znali smo da u Jugoslaviji postoji ne što misteriozno što se zove Tito i stoje me đu Nijemcima stvaralo pakao. Najviše sam oduševljen predsjednikovom jednostavnošću, skladnom misli i mirnoćom. Tito je posve drukčiji nego što sam ga zamišljao. Mislio sam da tako veliki državnik mora biti čovjek žestoke prirode, a Tito je miran, skladan, dobro raspoložen i veoma duhovit.

ALBERTO MORAVIA, književnik Rim, 1972.
Tito je jedna od vrlo rijetkih ličnosti, danas još živih, koje se mogu nazvati povijesnim, jer se povijest potpuno poistovjećuje sa njihovim životom. Tito je jedan od najupornijih i najhrabrijih takmičara u utrci povijesti.

MOAMER el GADAFI, predsjednik Libije 1972.
Tito je ne samo iskren prijatelj libijskog naroda i brat Arapa, već i pravi vođa svih malih naroda kroz bezpuće dvadesetog vijeka, prepunog strahova, gladi, nasilja moćnih i nerazumijevanja. Tito je štit koji brani nejake od dažda imperijalista.

WILLY BRANT, kancelar SR Njemačke 1973.
Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantijih ličnosti našeg vremena. Ja cijenim Titovu smjelost i njegovu državničku mudrost.

SKENDER KULENOVIĆ
Naša povijest koja je, u stvari, povijest neprekidnih napada na nas, povijest vjekovne tlake nad našim čovjekom, morala je jednom roditi i rodila je čovjeka koji je, okupivši oko sebe naše snage napretka, promijenio njen lik i hod. To je naš Tito.

MATO SPASI Ć, radnik "UNIONINVESTA" Sarajevo, 1977.
Bio sam u Africi, ljudi me nisu poznavali, tamo ima mnogo ljudi sa raznih strana svijeta, ali zato kad kažem: "Tito", odmah se okupljaju, odmah znaju odakle sam. Nikada do sad naš čovjek nije hodao slobodnije po svijetu.

MIRZA DELIBAŠIĆ, košarkaš Sarajevo
TUŽAN SAM. Mislim da od mene nema tužnijeg Jugoslavena. Znam, svi tugujemo, ali ja, bar mi se čini, teže i bolnije sve ovo podnosim, jer je najljepši dan u mom životu onaj kada sam bio Titov gost. Koliko sam tada blistao od sreće, toliko sam sada tužan, prosto malaksao.

WILLIAM BILL DENKIN, London, Sjećajući se bitke na Sutjesci
Tito je jedini vrhovni komandant ranjen u toku drugog svjetskog rata. Imao sam vojničku čast da po dužnosti, koju sam obavljao kao šef britanske vojne misije, budem kraj Tita. Imao sam više prilika da slušam Titova naređenja, da pratim njegove naloge komandantima koji su ga posjećivali, da čujem njegove analize, izdavanje borbenih rasporeda, da osjetim njegovu brigu za 4000 ranjenika. Njegov čelični pogled je vjerovao jedino i isključivo u pobjedu i samo u pobjedu. Usprkos zbivanjima u koje smo upadali, on je uvijek bio miran i staložen. Na moje iznenađenje, umjesto fanatične ili doktrinarne ličnosti okorjele u životu na planinama, našao sam čovjeka maksimalno širokogrudog i tolerantnog. Čovjeka profinjenog s oštrim i prodornim duhom.

FIZROY MacKLEAN, London
Ako je itko dijete ovog stoljeća, našeg nemirnog i uzavrelog XX vijeka, onda je to Josip Broz Tito. Čovjeku se Tito može sviđati ili ne. Nekima se ne sviđa. Čovjeku se XX stoljeće može sviđati ili ne. Nekima se ne sviđa. Ali oni idu zajedno, taj čovjek i stoljeće. Buduća pokoljenja sjećat će se Tita kao jednog od najvećih vođa pokreta otpora u povijesti.

BOŽO MILANOVIĆ, katolički svećenik:
Mi smo Istrani najviše zahvalni Titu za sjedinjenje Istre s Hrvatskom u novoj Jugoslaviji. Imao sam prilike u svojem životu da se sastanem četiri puta s maršalom Titom. Uvijek je pokazao veliko razumijevanje za ono što sam mu rekao i sve je pribilježio i obećao da će nastojati da se to povoljno riješi. Dao nam je i pomoć za naše pazinsko sjemenište. Svaki put nakon susreta zadržao me na ručku i tada smo još slobodnije izmijenili misli. Bilo je vrlo ugodno s njime razgovarati. Razumio se u mnoge stvari, a bio je vrlo jednostavan i human, dobar čovjek. Vodio je brigu i o najobičnijim ljudskim stvarima.
(Nedjeljna Dalmacija, 11. svibnja 1980)