Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

U paklu Drugog svjetskog rata Hrvati su "ostvarili" svoj san, postali su "gospodari" svoji na svome. 10. travnja Slavko Kvaternik je na radiju proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. No početno veliko oduševljenje hrvatskog puka brzo je splasnulo, počelo su prve sumnje, a mnogi Hrvati su tada komentirali da nešto ovdje ipak nije u redu. Ubrzo i Pavelić stiže u Zagreb iz fašističke Italije kako bi preuzeo vlast budući da Maček, njemački favorit, nije ju želio prihvatiti u navedenim okolnostima, a nedugo zatim počinju i prve naznake "sumnjivih namjera".

Ustaški režim počinje donositi rasne zakone po uzoru na njemački Reich, poglavnik predaje Dalmaciju Talijanima, a u Zagrebu su sve češći i brojniji gosti Nijemci koji nadziru rad marionetske vlade. Svi oni koji su izražavali nezadovoljstvo novoustoličenim ustaškim režimom, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, našli su se na udaru novog "pravnog" poretka u čiju svrhu su osnovani osim redovnih također i izvanredni i pokretni prijeki sudovi sa vrlo širokim ovlastima. Slijedila su pojedinačna, ali i masovna, uhićenja i deportacije ponajviše Židova, Roma i Srba, ali i Hrvata, pa je uz postojeće zatvorske kapacitete bilo novom režimu nužno da osnuje i nove zatvore, odnosno logore. Najveći i najpoznatiji od njih svakako je Jasenovac.

Koncentracijski logor Jasenovac sačinjavalo je nekoliko logora koji su bili razmješteni  oko samoga mjesta. Jedinstveni kompleks je uređen po uzoru na koncentracijske logore u hitlerovoj Njemačkoj. Pripremni radovi na njemu su započeli najkasnije tijekom srpnja 1941. godine, a u ruke antifašističkih snaga pao je 2./3. svibnja 1945.

Broj žrtava ovog logora ostati će zauvijek obavijen velom tajne, no zasigurno nije manji od 50 002 koliko ih je po poimeničnom nepotpunom popisu, kao ni veći od 1,2 milijuna s kojom brojkom je "objektivno baratao" Vladimir Dedijer. Realnost su brojke koje navodi Slavko Goldstein (60 000-90 000) te Vladimir Žerjavić (83 000), dok je prema Franji Tuđmanu taj broj između 60 i 70 tisuća nevinih ljudskih duša.

No ono što će ostati zauvijek upamćeno je događaj od 22. travnja 1945. Nakon savezničkih bombardiranja logora tijekom proljeća '45. zapovjednik Ustaške obrane, Max Luborić, naredio je da se likvidiraju svi zatočenici, a logor do temelja sravni sa zemljom kako bi se prikrili svi tragovi onog što se u Jasenovcu događalo posljednje četiri godine. Nakon što je posljednja grupa žena likvidirana 21. travnja u predvečerje, sljedećeg dana dio muških zatočenika odlučio se na pokušaj proboja iz logora. Od 600 hrabrih junaka tek ih je 107 preživjelo. Isti dan, nekoliko sati kasnije, započeo je i proboj zatočenika iz Kožare (dio spomenutog kompleksa), a od njih 176 samo ih je 11 ugledalo lice slobode.

Titovi partizani u Jasenovac ulaze 2./3. svibnja, no ono što su im ustaše ostavile bile su samo ruševine, dim i sablasna mrtva tijelesa...