Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

"Budi mlad i zašuti!", poznatiji plakat iz '68

   U noći sa 2. na 3. lipnja 1968. beogradski studenti pokušali su ispisati povijest. No da li su uspjeli (i u kojim razmjerima) ili je to bio nažalost samo krah pokušaja "bunta" učenih mladih ljudi vrlo je teško reći. Ni nakon 40 godina od tog događaja ne postoji konsenzus među istražiteljima, ali i svjedocima tog vremena vrlo često ni o temeljnim pitanjima, no ono što je sigurno je sljedeće: Te noći studenti su se spontano pretvorili u kritičnu masu koja je glasno vapila za promjenama i protivila se represiji, u cijeloj Jugoslaviji najveću podršku su im pružili zagrebački studenti, a nakon ovog događaja jugoslavenski obrazovni sustav nikada više neće biti isti.

   Spomenute večeri preko 3000 beogradskih sveučilištaraca se borilo na ulicama grada prsa o prsa sa policijom, protiv pendreka i šljemova, a nažalost bilo je i pucnjeva...Sljedećeg jutra studenti organiziraju miting i u koloni idu iz Studentskog grada prema Beogradu kako bi organizirali mirni prosvjed. Među njima je i značajan broj profesora te prodekan koji su se solidarizirali s njima, međutim kod Podvožnjaka ih ponovno presreće koridor policije....sada je pretučen i dio profesora....

   Ovako je otprilike sve započelo, a završilo je nakon sedmodnevnog studentskog štrajka kojeg je okončao sam Josip Broz Tito govorom na državnoj televiziji kada je na iznenađenje svih se složio sa studentima podržavši ih u 90% njihovih zahtjeva. Nažalost po studente bio je to samo običan trik....

   Ono što je uslijedilo je bila korjenita reforma školstva (Šuvarova reforma) i univerziteta s temeljnim ciljem da se onemogući buduće krupnije organiziranje studenata. Profesori koji su se solidarizirali sa studentima su ubrzo uklonjeni sa svojih funkcija, a probuđeni nacionalni duh u republikama je zasjenio liberalne i socijalne težnje studentske inteligencije i vrlo brzo nas sve zajedno odveo u krvoproliće.

   Pokret iz '68 je nažalost bio vrlo loše koordiniran, gotovo bez imalo integracijskih elemenata, a da se te "čarbone" '68 nije sve ono dogodilo u Francuskoj, Čehoslovačkoj i Njemačkoj te ostalim zemljama, gotovo je sigurno prema brojnim stručnjacima da se ne bi ni u Jugoslaviji. Ipak jugoslavenski studenti su ostali upamćeni po jednoj činjenici, a to je da su oni tražili bolji i dosljedniji socijalizam. Iako su njihovi kolege diljem Europe tražili promjene i liberalnije društvo, oni su tražili baš suprotno. Beograđani i Zagrepčani su tražili da njihovi političari provode ono što su narodu obećali da će provoditi, oni su tražili promjenu u sistemu, a ne promjenu sistema, tražili su da KPJ bude odanija idealima socijalizma i idejama Karla Marxa, a ne da se stara kapitalistička elita sada zamjenjuje komunističkom. Parole poput "Dolje crvena buržoazija" i "Dolje kneževi komunizma" najbolji su svjedok što su tadašnje generacije percipirale kao temeljne društvene probleme.

   Poražavajuća činjenica '68 je da su ti studenti koji su sudjelovali u demonstracijama braneći dosljedniji socijalizam krajem osamdesetih i početkom devedesetih se disperzirali u praktično sve političke stranke na ovim prostorima, od krajnje ljevice pa do krajnje desnice pretvorivši se u pravilu u ono protiv čega su se '68 toliko žestoko borili - elitističku buržoaziju. Da ne bi jugoslavenski buntovnici u toj "modi" ostali "usamljeni" pobrinuli su se međutim i '68-aši diljem Europe pa se tako na jednom nedavno održanom skupu održanom u znak sjećanja na navedene događaje pojavio simptomatičan plakat, "'68 go away", upozoravajući na činjenicu da ti ljudi više nisu spremni biti predvodnici tih ideja iz '68. Glavni akteri '68 poput pr. Daniela Cohn-Bendita danas radije pričaju o '68 nego da pišu o njoj i žive je - kao da je taj bunotvnički duh splasnuo.

   No da li je '68 ipak potpuno zakazala? Ne bih se složio s tom konstatacijom jer reforme školstva u Jugoslaviji odnosno Francuskoj su možda najveće priznanje '68. Domino efekt koji je te godine zahvatio studentske domove i sveučilišta diljem Europe i svijeta, koji je studentima pružio spoznaju o svojoj moći i da oni kao i cijelo društvo zaslužuju bolje je svakako ono što ostaje 40 godina već među nama, a ostat će i duže i biti će pravi poticaj novim generacijama i nekim novim klincima, a upravo zahvaljujući toj osobitoj generaciji iz '68. Da je duh '68 još uvijek živ i u Hrvatskoj na najljepši su nam mogući način nedavno dokazali srednjoškolci i posramili tako svoje starije kolege u fakultetskim klupama kojima nije preostalo ništa drugo nego da ih prosto kopiraju.