Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

Mnogi od vas sigurno ste se začudili zašto na stranicama jednog političkog pomlatka  stranke kao što je SDP uopće nalazite na Crveni kutak i još grafički uređen sa slikama  klasika marksizma. Zašto uopće krenuti sa takvom idejom, što ona znači i o čemu bi se trebalo pisati u Kutku, pokušat ću u par rečenica obrazložiti. Iako ovo je moj osobni stav i kao takav  ne predstavlja službene stavove SDP-a ni Foruma mladih. Pitanje koje je postavljeno u naslovu je: Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan, jer očito je da se europska ljevica ideološki nalazi u krizi, naravno da se to preljeva i na Hrvatsku koja samo prati europske tokove. Zašto je to važno kad danas sama riječ ideologija ima negativni predznak, ali namjerno je tome tako. Jer očito je da samo jedna ideologija ima primat, dok sve druge ideologije ona etiketira kao zastarjele ili utopističke, proglašavajući kraj ideologija upravo iz razloga da bi sebe zaštitila. Tome je tako jer se boji da ne izgubi primat, jer ideologija neoliberalizma koja danas vlada svijetom stvorila je jedan okvir unutar kojega je sublimirala sve političke snage i svako iskakanje žestoko kažnjava, najčešće se to vidi u medijskoj manipulaciji. Iako vođe i ideolozi europske ljevice pokušavaju stvoriti neku novu ideologiju koja bi pomirila vječiti sukob rada i kapitala, dugoročnog rješenje nažalost nema. Cilj se jednostavno u ovom neoliberalnom kapitalizmu ne vidi, očito je to i na primjeru Hrvatske kojoj je cilj nametnut, a političke elite su ga bespogovorno prihvatile. Očiti je primjer NATO. Vladajući nemaju hrabrosti ni raspisati referendum na kojem bi ionako većina građana bila za NATO, budući da najmoćniji mediji bespogovorno slijede liniju političkih elita, a upravo oni presudno utječu na razmišljanje prosječnog hrvatskog građana, ali mogli bi onda barem reći da je stvoren neki privid demokracije.

Nažalost u današnjem sustavu svi smo stisnuti u jednom okviru i svaku iskakanje van njega je ekstremizam. Parlamentarna demokracija i tržišno gospodarstvo ne smiju se negirati ni u jednom trenutku jer to znači odlazak u ekstremnu ljevicu ili ekstremnu desnicu (što nikako nije isto jer kako može ekstremno biti nešto čiji su ideali sloboda, bratstvo i jednakost među svim ljudima). Ali svakim danom raspukline sustava sve su veće i jasno je da mu je itekako potrebna promjena koja može doći jedino iz kritike postojećega stanja. Eto tu u našu priču ulazi ljevica jer jedino ljevica kao ono "drugo lijevo" koje se još uvijek suprotstavlja postojećem poretku, ponekad ga radikalno mijenjajući, a ponekad ga samo humanizirajući, samo ta ljevica može iznjedriti ljude koji će biti u stanju mijenjati sustav na bolje, a ne samo upravljati njime. Jer jedino ljevica  može izvršiti tu povijesnu zadaću, koja možda i izgleda iz perspektive naših današnjih "ispranih" mozgova i utopistička, ali sa tim se je ljevica kroz povijest uvijek morala i boriti, uvijek je ona pred sobom imala utopističke zadaće, ali nemojmo zaboraviti da utopija je ono što još nije ostvareno, a ne ono što se ne može ostvariti. Nemojmo zaboraviti na dostignuća europske ljevice koja su se prije 100 godine itekako činila utopističkima, a i onda je bila "demokracija" (V. Britanija je nametnula svijetu mišljenje da ima najstariju demokraciju na svijetu), ali kakva je to politička demokracija kad ti polovica stanovništva nema prava glasa na izborima,  a ženama je pravo glasa dala prije jedna Rusija nakon Februarske revolucije i nakon toga je uslijedio davanje istog prava u SAD-u (izuzetak je jedino država Wyoming), a zatim i u većini  zemalja zapadne  Europe, a jedna Švicarska im daje to pravo tek 1971.godine. Ovo je samo jedan mali primjer kako ponekad manipulacija može ići daleko jer Sovjetska Rusija sigurno je po većini diktatura od samoga početka, dok je V. Britanija  ponos demokratskog svijeta, predvodnica demokracije. No da se ne dulji oko ovoga, jer apsolutnu istinu svega nećemo naći, ali se možemo boriti za nju, ona nam može biti cilj, ideal . Ljevica mora biti predvodnica te borbe, zapravo prije bi rekao ljevičari moraju biti u prvim redovima borbe. Ljevičari koji nisu nužno članovi samo  lijevih stranka, a to se svijetu odnosi na socijaldemokratske, socijalističke, komunističke, zelene,  feminističke stranke, LBTG, nego bi ih po načinu razmišljanja možda mogli naći i u ostalim strankama na Zapadu, ali i u organizacijama koje nisu nužno ljevičarske i progresivne, nego su branitelji konzervativizma, primjer je i Katolička Crkva gdje njezini, doduše malobrojni, pojedinci istupaju sa lijevih pozicija, ali i oni mogu činiti potencijal ljevice. Progovorimo i o progresivnim pokretima u ovoj inače konzervativnoj instituciji, npr. Teologija oslobođenja. Ne smije se nikoga odbacivati jer vjerujem da je svim tim ljudima cilj isti, možda se razlikuju u sredstvima, ali trebao bi se naći modus suradnje između njih.

Možda je JOSE ZAPATERO, premijer Španjolske i vođa njezine Socijalističke radničke partije,  primjer ljevičara koji je došao krajnje lijevo koliko može unutar datog okvira. Svojim stavom i ponašanjem odstupa od grotesknih "macho" desničara koji vode neke zapadnoeuropske  zemlje ili upravo preuzimaju njihovo vodstvo. Španjolske radne mase, unatoč slabijim makroekonomskim pokazateljima, vide njegovu energiju i entuzijazam i dali su mu povjerenje da ih vodi i u iduće četiri godine. Možda je on kakva-takva nada, iako za eventualno pitanje o racionalnosti ekonomskog sustava još nije spreman, ali ni prilike mu ne idu na ruku u ozračju sveopćeg konsenzusa koji vlada u svezi neoliberalne ideologije tako zdušno poduprte od strane krupnog kapitala, koji u njoj pronalazi opravdanje za svoju nesmiljenu eksploataciju pravdajući to ekonomskim zakonima.

Zato i treba  vidjeti  koliko neke ideje iz prošlost, koje današnji mainstrem mediji smatraju anakronim, mogu zapravo pomoći ljevici da vrati povjerenje ljudi, da ljudi opet u njoj vide svojeg zaštitnika i da joj pristupe iz vjere u neke stvari, a ne iz golog interesa. Možda upravo te ideje čija je poruka uvijek bio čovjek i njegovo oslobođenje od otuđenja, iako su ponekad bile itekako kompromitirane od tkz. nepogrešivih tumača i izvršitelja koji su radili upravo suprotne stvari od onoga što je trebalo raditi. Ali one i dalje mogu biti inspiracija i jesu inspiracija mladim generacijama koji sanjaju promjenu dosadašnjeg načina života ljudi na našem planetu. Jer prije ili kasnije kapitalizam sa današnjim načinom funkcioniranja, koji stalno potiče sve veći jazz između bogatih i siromašnih, sve veću eksploataciju okoliša i sve masovnije naoružavanje, odvest će Zemlju u katastrofu, bila ona ratna, nuklearna ili ekološka. Činjenice govore tome u prilog ma koliko mi šutjeli o tome. Napredne snage imaju zadatak da preuzmu inicijativu, da animiraju mase, u suprotnome njihova odgovornost za kataklizmu bit će jednaka kao i onih koji vuku natrag.

Što se tiče Hrvatske nažalost na mnogo stvari, posebno što se tiču ekonomskog i političkog sustava, ne možemo utjecati, ali glavni je problem nepoštivanje onih vrijednosti koje je Zapadna Europa, zahvaljujući u daleko najvećoj mjeri borbi lijevih snaga, i prihvatila kao dio svoga sustava. To su one uobičajene fraze koje se čuju na TV-u i svima već zvuče dosadno, ali dok to ne usvojimo, mi ćemo kaskati i dalje za Europom. Nažalost u Hrvatskoj je veliki dio tih prava koja su postojala nekad u onom sustavu izgubljen u onom kaosu devedesetih i "plemenskom" mentalitetu koji je zavladao ovom zemljom. Zadatak je hrvatske ljevice da stalno inzistira na tim vrijednostima. Tolerancija, ravnopravnost, antifašizam, te vrijednosti prihvaćaju svi, samo znamo da se ga baš i ne trude provesti u djelo. A to je upravo ono što je pravoj ljevici nedjeljivo. Teorije nema bez prakse.

Zato otvorimo neka pitanja u našem Crvenom kutku, neka se vidi da ima još mladih koji ipak ne vjeruju da je došao kraj povijesti kako je tvrdio još tamo početkom devedesetih F. Fukuyama. Otvoreni smo za sve napredene ideje. Naravno da na svom putu očekujemo mnoge podvale, laži, ali moramo konačno i progovoriti o anomalijama sistema i kritikom ih ispravljati. I zato razjasnimo ovdje razne ideje, pokrete, velike ličnosti, afirmirajmo ono pozitivno što je ljevica postigla kroz povijest i vidimo koja rješenja ljevica nudi za budućnost, koja će nesumnjivo biti opet obilježena velikim promjenama i revolucijama na društvenom planu.  Neka ovaj kutak bude naš prilog promišljanju drukčijeg svijeta koji se rađa na razvalinama sadašnjega.