Kolumne
05.03.2009. 23:17:47 - Marko Vešligaj
Krizna vremena
Ekonomska kriza postala je dio našega svakodnevnog života, masovni otkazi, propadanje banaka, proračunski deficiti, povratak već pomalo zaboravljenog državnog intervencionizma... teme su koje dominiraju medijima. Živimo u kriznim vremenima, ali ovaj puta možda još nismo ni svjesni svih posljedica, kriza je svjetska i događaji kojim svjedočimo imaju povijesne dimenzije, jedan sustav tj. način vođenja gospodarstva se ruši, novoga još nema na vidiku, u vremenima smo velikih promjena... Iako u tekstu neću reći ništa revolucionarno, jer su neke izjave najvećih svjetskih i hrvatskih autoriteta na području ekonomije dovoljno revolucionarne, izjave koje vjerojatno ni u najluđim snovima ne bi dali prije samo godinu dana. Tržište ipak ne funkcionira, lažna neoliberalna dogma koja je počela svoj trijumfijalni pohod još tamo početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća dolaskom na vlast Rolanda Regana u SAD-u i Margaret Tacher u Velikoj Britaniji , a svoj vrhunac doživjela je u devedesetima nakon sloma istočnoeuropskog "socijalizma". Opijen vlastitim pobjedom sustav koji je već tada trulio( slom američke burze 1987 g.) dobio je krila , proglasio kraj povijesti i svoju savršenost za nesavršenog čovjeka. Sustav baziran na individualizmu najbolji je za čovjeka uvjeravali su nas svih tih godina, a čovjek je ipak još prema starogrčkim filozofima "zoon politicon" što bi značilo društveno biće i samo u zajednici sa drugim ljudima uz međusobnu suradnju i uvažavanje može ostvariti svoju sreću.
Zbog čega je zapravo propao neoliberalizam možda nam najbolje pokazuje model "pumpanja" kreditnog balona u SAD-a, kako je samo suludo bilo davati ljudima kredite koje su onda otplaćivali na način, da su dizali nove kredite koje će onda valjda platiti netko drugi, a sve zbog poticanja potrošnje koje je postala sama sebi svrhom. Ljudi su navikli da zarađuju bez rada, špekulacijama na burzi i tkz. financijskim inovacijama kojima je jedina funkcija ljude zavesti i uvjeriti ih da mogu zaraditi novac bez da rade. Zanimljivo je kako sustav s vremenom usvaja softicirane tehnike kako bi prisilio ljude da mu opet povjeruju da je moguće nešto dobiti "mukte", uvijek nađe način pomoću kojega će uvjeriti ljude da mu predaju svoj krvavo zarađeni novac nadajući se da će ga on oploditi, sjetimo se samo početka devedesetih u Hrvatskoj i famoznog financijskog inžinjeringa (obećavalo se basnoslovne mjesečne kamate na oročene depozite ) može se reći da je ovo što se danas događa, posebno u SAD-a u suštini ista stvar, samo zapakirana i uz medijsku pompu još jednom prodana ljudima. No glavno je pitanje dokle i možemo li opet istim putem, svi se još uvijek kunu u slobodno tržište i privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, a ta dva potporna stupa sistema, sve su više truli i teško da mogu izdržati valove koji prijete. Država, taj noćni čuvar kako je nazivana u neoliberalnoj dogmi, poslužila je ovaj puta kao spasilac, no može li država spašavati sustav koji ju je proglasio viškom i od nje stvorio karikaturu koja služi multinacionalnim kompanijama kao njihov rob. Marx je bio u pravu kad ju je nazvao izvršnim organom u funkciji vladajuće klase, i upravo njemu vraćaju se broji politički i ekonomski analitičar u nemogućnosti da dobiju odgovore u svojim shemama i tržištu. Opća rezignacija danas prevladava svijetom i nitko ne zna kao dalje, nitko ne daje odgovore, tračak nade koji nudi Obama i njegove ideje teško da mogu biti dio velikog rješenje, nego više sliče na još jedan dobro smišljen marketinški trik. Nema danas više idealista koji su u stanju artikulirati zahtjeva radnih ljudi na pravilan način, umjesto njih razočarani i inertni ljudi se danas predaju radije u ruke raznim tkz. "karizmaticima" i osobama koje im obećavaju bolji život, na temelju priča i dobro smišljenih marketinških poruka. Nudi im se utopija bez podloge. Velike ideje u prošlosti uvijek su se dolazile odozgo i spuštale se prema dolje, elita je kreirala planove i smjerove razvoja , a na malima je bilo da ih prihvate i realiziraju. Možda je danas prilika za okrenuti stvar, trebamo pokušati stvarati društvo odozdo.
Uključenost, aktivizam i glas većine danas je važniji nego ikada prije, sustav ne smije više biti baziran na uskim centrima moći koji onda vladaju na način koji većina prezire. Ono što nam potrebno su sigurno dobri upravljači, ali upravljači koji imaju znanja i karizme potaknuti većinu na angažman, koji mogu artikulirati njihove zahtjeve, i koji imaju znanja i stručnosti te zahtjeve i provesti u praksi. Jer ako se osvrnemo u prošlost kriza jest i uzrokovana pogrešnim vođenjem, prihvaćanjem pogrešnih vizija i ljudima koji su nedorasli dužnostima koje su obavljali, te su im one služile najčešće kao sredstvo za njihovo osobno bogaćenje. U novonastalim okolnostima i krizi male države poput Hrvatske, trebat će imati vrlo umješne upravljače koji će biti u stanju ublažiti udarce krize. Ljudi koji znaju, mogu i žele, ali i koji imaju osjećaj za socijalnu pravdu, za solidarnost koja nam je u vremenima koja dolaze i najpotrebnija. Više nego ikada će biti i važni lokalni lideri koji će svojom inovativnošću i stručnošću moći izdvojiti pojedine regije i gradove, stari politički aparatčici u novim okolnostima nemaju šanse za opstanak u situaciji kada država počinje štednju i posljedično smanjuje dotacije lokalnoj samoupravi. Trenutak je okretanja samome sebi, onome što imamo i iskorištavanju toga u najboljoj mjeri zato je upravo važno slušati glas struke i potisnuti razlike, jer inače ne da neće biti razvoja, nego u pitanje dolazi i opstanak.
Arhiva
-
31.12.2010 12:57:22
Prohujalo desetljeće
-
12.12.2009 15:21:04
Predsjednički cirkus
-
04.10.2009 23:49:43
I Tata bi u nadzorni odbor sine
-
20.07.2009 18:43:29
Na putu prema dolje
-
08.07.2009 20:26:56
Rekvijem Sanaderu
-
05.06.2009 13:55:15
Naknadni moral nema učinka
-
15.05.2009 17:10:20
Zašto izaći na izbore?
-
07.03.2009 19:45:18
Dan žena
-
05.03.2009 23:17:47
Krizna vremena
-
16.09.2008 14:14:47
"savez za nazadak"

