Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

 "ora et labora" geslo staro već vijekovima, uvriježeno u raznim krugovima sa različitim slobodnim interpertacijama.

Sustavi različiti po biti no slični po dogmatskom opredjeljenju centralne ideje.

Tabui u koje se ne zadire, uređeni mostovi stroge i jedine istine, sačinjeni u tajnim kotlovnicama elitizma kao nusprodukt bizarnosti današnjeg društva. Slika iskrivljene stvarnosti u zbilji koja koliko zbunjuje toliko fascinira ponuđenim spektrom "istinitih te neupitnih" postavki.

Riječi, skup riječi koje ništa ne govore. Zar to nije najbolji opis političke zbilje u kojoj se hrvatski državljani nalaze pod paskom vladajuće stranke u državi.

Moralno iscijeđeni, skrupula davno zaboravljenih ili potisnutih duboko u podsvijest, ostavljenih na milost i nemilost gramzljivosti, taštini, te zloupotrebi i zadnje relikvije ruinizirane pod stalnim naletom egoizma političara na vlasti a to su ideali.

Doista što sa idealima, idealima kao osnovnom postavkom i  zadrškom pred anomijom vlastite ćudi?

Gledajući političare stranke na vlasti, dok vješto izmiču  ruci pravde, nizajući skandal za skandalom, nije li pomalo utopistički očekivati uređenost širokih društvenih struktura?

Homo sapiens kao oportuno biće, povremeno filantropski nastrojeno, sa ispadima empatije koji sve više izostaju, no u krajnjoj liniji u darwinovskoj maniri borac za egzistenciju...

Nije li to opis koji odgovara istini?

Kakvu poruku šalju dok s visoka prate getoizaciju hrvatske?

Ne čine ništa..., dokle?

Program djelovanja upropasti pa izvlači očito djeluje. Sustavi nekad velikih ekonomskih kapaciteta namjernom i lošom kadrovskom politikom iscrpljuju subjekt generator kapitala i dovode ga na rub propasti.

U vremenu krize isti sustav koji je bacio industrijski subjekt na koljena sada  intervencijom, te tuđim novcem, novcem građana, uzima zasluge jer tisuću radnika ne ide na ulicu. Subvencije, financijske injekcije, restrukturiranje , postaju nazivnik za stjecanje ogromnih provizija te ubiranje sa strane.

Zar se ovdje ne radi o jeftinom politikanstvu koje, prokušano već tisuću puta, postaje najbolji način da se "ide dalje"?

Sumrak ideja, kreativna iscijeđenost svih razina, neambicioznost građana u ustrajanju na promjenama, intelektualna degradiranost u kombinaciji sa tihom represijom omogućavaju da neučinkovita vlada bez problema  vodi politiku  čije je bitno usmjerenje kratkoročnost ideja te zagubljeni program koji se još traži.

Suštinska ideja  vlade koja nema odgovore na bitna pitanja koja opterećuju građane u njihovim svakodnevnim borbama za egzistenciju jest nametanje ideje višeg cilja zbog kojeg je navodno nužna poniznost i odricanje svakog građanina. Nemojmo se zavaravati velika većina građana, koji su sretni da negdje rade, rade za kredite te biološke potrebe poput hrane. Dokad?

Nisu li građani već odavno iscrpljeni vizionarskim proviđanjem godine ulaska u EU od strane prvog čovjeka vlade . Jedino je jasno da se datumi stalno pomiču a krava muzara biva sve mršavijom.

Ustrajnost u vizionarstvu može se mjeriti sa svojedobnim ambicioznim proricanjima sudnjeg dana koje su uporno proturali mormoni u svojem učenju. Svaki puta kad bi rok bio promašen išlo se u novu kalkulaciju.

Ne tako davno plasirana je odiozna ideja koja svoje utemeljenje nalazi u suštoj manipulaciji.

Pad dionica na burzi objašnjen je strahom ulagača pred mogučnošću preuzimanja vlasti od strane SDP-a. Nije li sada za gubitke na burzi odgovorna vlada i nesuvisla politika u proteklih gotovo pet godina?

Cijene naftnih derivata koje očito izmiču kontroli, rasprodaja obiteljskih dragulja, manjina koja kontrolira glavninu resursa, obespravljeni radnici, sindikati bez stvarnih uporišta i utjecaja...nepovjerenje u temeljne institucije, mladi bez perspektive, lokalni šerifi u vlastitim igrokazima... to je slika nakaradnog uređenja.

Nije li uz sve navedeno momak na slici shvatio poruku koju nam šalju?

Liši se dostojanstva, moli i dobit ćeš, zaboravi rad, ideje o boljem društvu, mi odavno jesmo...čekanje vlastite sudbine po vladinom receptu.

Nakon velike pompe i vatrometa od nekoliko milijuna ispružit ćemo ruku te puni umiljenja zatražiti mrvice sa stola velikih gazdi.

Zašto?

Stoga  jer nismo učinili ništa.