Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

Predsjednički cirkus, Big brother ili Trenutak istine, ušao je u našu svakodnevicu ovih dana. Sa jumbo plakat smješe nam se predsjednički kandidati i njihovi slogani, puni su ih tv ekrani s kojih nas bombardiraju sa svojim mega-obećanjima u kojim nam obećavaju od Hrvatske napraviti Eldorado. Televizijske emisije u kojim nastupaju postale su slične, djelom i zaslugom kandidata, ali ipak većim dijelom zaslugom TV kuća  tv showovima koje upriličuju u svojim udarnim terminima. Na djelu je kao što možemo pročitati u našim medijima estradizacija politike, kandidati se poput hollywoodskih zvijezda moraju ogolititi do kraja, zanimanje za njihove najintimnije detalje, ta žeđ koju mediji imaju da bombastičnim najavama priljepe publiku uz ekrane ili stranice novima, postaje bit cijele kampanje. U suštini opet je u korijenima svega novac, vrlo jednostavna shema, cilj je iz nečega napraviti još više, postići veću nakladu ili gledanost, što automatski stvara veće  prihode od oglašavanja, što je u suštini i postalo smisao današnjih medija. Nije smisao više informirati čitateljstvo/gledateljstvo nego je smisao isključivo zaraditi. U takvom okruženju prolaze razni medijski egzibicionisti, populisti, povijesni revizionisti, ljudi koji podilaze niskim strastima i prodavači magle koji nerealnim obećanjima uopće ne poštuju samu instituciju predsjednika Republike, budući da ne znaju ono temeljno o tome, a to su ovlasti koje bi imali u slučaju pobjede na izborima. Prolaze oni koji mogu sa svojim senzacionalizmom koji je ograničen na "obećanja ludom radovanja", bolje prodati oglase na TV i  novinama, ipak još dominantnim medijima unatoč strelovitom proboju interneta. Medija bez kojeg je nezamisliva suvremene politička  kampanja, ali ipak još nema presudan utjecaj ili možda nam ovi izbori pokažu da ima, no tome će se raspravljati nakon izbora.

Zanimljivo, iako u svim relevantnim anketama vodi poprilično uvjerljivo, uz predsjedničkog kandidata SDP-a prof. dr. Ivu Josipovića većina medija prilijepila je etiketu gubitnika, dolazimo tu do paradoksa, dok  iste novine prikazuju anketu u kojoj prof. Josipović vodi , u tim istim novima isključivo negativno intonirani članci o njemu. Tome je tako jer Josipović definitivno svojom obrazovanošću, odmjerenošću i staloženim i realnim izjavama, nije klasični član predsjedničkog cirkusa, iako ponekad mora igrati po njegovim pravilima. Ako si u "džungli", moraš razmišljati i djelovati kao "životinja"  da bi opstao-  netko je jednom izjavio. Josipović  kao ugledni sveučilišni profesor na dva fakulteta i dugogodišnji sudionik političkog života u Hrvatskoj, nikada nije iza sebe vezao skandale i afere, razmetao se bahatim i prepotentnim izjavama u kojim je omalovažavao druge, što se za većinu drugih kandidata posebno onih sa desnice koji prevladavaju na ovim izborima ne može reći.  Možda je najbolju izjavu o tome kakva bi trebala biti osoba predsjednika Republike i zbog čega je Josipović taj, dala jedna od istinskih heroina devedesetih Ankica Lepej ona kaže:"Moj Predsjednik građana, mora biti faktor spajanja a ne razdvajanja među građanima, mora biti osoba koju krasi čestitost, moralnost, iskrenost i neosporna obrazovanost, mora posjedovati RH mora biti Predsjednik svih vrline kulturnog dijaloga i konačno mora biti osoba koja će prvenstveno služiti pravdi i čovjeku, a ne pohlepnom kapitalu. Nikakve laskave i nevjerodostojne parole u vremenu kampanje ne mogu utjecati na moje zacrtane kriterije i mog izbornog favorita prof. I. Josipovića."

Pokazatelj je to da obični ljudi vjeruju Josipoviću, jer im je dosta galamdžija i medijskih pozera, koji obećavaju brda i doline, a od toga kao i  svih gromoglasnih obećanja ništa. Zato je  glavna poruka njegove kampanje PravDA,  a pravedno društvo nije moguće bez rješavanje problema korupcije , bez rješavanja tog problema nema onoga što svi toliko priželjkujemo a to je bolji standard koji možemo dosegnuti jedino razvojem gospodarstva  Hrvatske,  koliko god to zvučalo kao floskula. Ivo Josipović može biti kotač zamašnjak u rješavanju tog problema, onaj koji će samim činom pobjede na izborima postati simbol borbe protiv korupcije i nakon toga svojim znanjem i energijom omogućiti  institucijama stvarno i beskompromisno djelovanje . On je vjesnik novih vremena, čovjek koji može dati nadu ljudima, da je u ovoj zemlji ipak moguća drukčija politika i da predsjednik mora svojim autoritetom biti itekako važan  i u onim područjima gdje nema formalno velikih ovlasti. Pa i primjer Stipe Mesića nam pokazuje da predsjednik  znači puno, mnogim svojim potezima pokazivao je da Hrvatska ima i svoje drugo lice, tolerantno, antifašističko, antiautoritativno, spremno za nove ideje i prihvaćanje različitosti. Ivo Josipović može tu učiniti i korak dalje i svojim širokim spektrom znanja i sjajnim akademskim pedigreom  otvoriti put nove Hrvatske,  oslobođene raznih autokrata i sveznalica sa dobrim PR-om. Josipović može biti  uistinu kao predsjednik običan, normalan  čovjek iz susjedstava, bez lažnog razmetanja i mesijanstva, jer znamo do čega su nas takvi doveli. A Hrvatska će se u idućem desetljeću suočiti sa svojim najvećim izazovima, prvenstveno od nas ovisi kakvu ćemo poziciju zauzeti unutar europske obitelji, hoćemo li konačno počistiti pred vlastitim pragom i početi na pravilan način koristiti svoje potencijale i postati razvijena europska zemlja i u punom smislu dio civilizirane i moderne Europe. Izbor predsjednika tu je samo prvi korak, ali može puno značiti, jer od svih kandidata, jedino Josipović  u sebi utjelovljuje sve karakteristike koje je tako dobro opisala Ankica Lepej,   predsjednik koji gleda u budućnost i koji može stvoriti  budućnost kakvu priželjkuje većina građana  Hrvatsku modernu, tolerantnu i prosperitetnu.