Forum mladih SDP-a Krapinsko-zagorske županije

Još jedna godina broji svoje posljednje dane, jedno cijelo desetljeće je za nama. Desetljeće u kojega smo ušli sa velikom euforijom i nadom da konačno krećemo prema napretku i toliko obećavanoj i čekanoj boljoj budućnosti. Vjerojatno ste pretpostavili da aludiram na sad veće legendarni 3. siječanj 2000 i nadu koju je on probudio. Vjerovali smo tada da je sav onaj mrak i depresija teških devedesetih iza nas, da se više nećemo vraćati na stare borbe i podjele, da  ksenofobije, mržnja, korupcija, kriminal više neće biti politički mainstream. Danas na pragu novog desetljeća , razočaranje sa svime je veliko i kao  povijest ponavlja, nije bilo u ovom desetljeću srećom ratnih razaranja i strahota, mir je ipak u ovom djelu svijeta koliko-toliko siguran,jer velike sile ne žele više u svojem susjedstvu oružane sukobe . No prevare, pronevjera, laž kao način života, korupcija, gospodarsko stagniranje, nepostojanje vizije, gubitaka ideala  i vjere sve nas to prati kroz ovo desetljeće. A najviše se je manifestiralo u ovoj 2010. godini kad su maske pale. Čovjek koji je obilježio na tako dominantan način hrvatsku politiku u ovom desetljeću Ivo Sanadar nalazi se u zatvoru. Ne bi li s njim i cijeloj jednoj paradigmi trebalo reći konačno Zbogom . Hvaljen od  2003. god.  kao veliki reformator i detuđmanizator, pokazao se je opasnijim za Hrvatsku od svog prethodnika. Spin kao način političkog djelovanja danas pokazuje razorne posljedice  na hrvatsko društvo. Gubitak vjere u sve institucije,zgađenost politikom i apatija. Nije li to zapravo najbolji način za uništavanje ljudskog dostojanstva i negiranje čovjeka kao čovjeka. Svođenje čovjeka na pukog potrošača proizvoda i usluga koje nam nude šareni TV programi, a sve veća negacija njegove društvene komponente. Stvorena je percepcija da svi  koji se  bave politikom  su foteljaši ili karijeristi,  "svi su oni isti" dobro spinovski sročena mantra , kako bi se skroz izgubilo povjerenje u ljude, stavljajući znak jednakosti između svih.  Mediji su u stanju u najkraćem roku od nekoga napraviti zvijezdu i već sutra ga prožvakati i ispljunuti. Ljudi vole junake , ali ljudi  u teškim vremenima kao da traže i loše vijesti,vole vidjeti javna poniženja tuđe ljudskosti .  Sva ta uhićenja i opširni medijski izvještaj o tome, izgledaju kao još jedan show u režiji onih koji žele postići samo veću gledanost i profit,dok pravi problemi ljudi ostaju u zapečku. Glas malih  još uvijek se ne čuje, problemi u malim mjestima kao da nikoga ne zanimaju, teško oni dolaze do svjetla reflektora i novinskih naslovnica. Upravo zato je i zadatak nas hrvatskih socijaldemokrata da izađemo iz tih kalupa razmišljanja, da vodeći se svojim načelima, pokažemo da nam mediji neće diktirati politiku, da nam do neće raditi ni razni interesni lobiji, da mi nismo "isti" kao oni. Iako to jedno mogu dokazati naša djela. No da  se politika može  voditi na drugi način i da se mogu pridobiti simpatije širokog kruga ljudi pokazuje nam naš predsjednik dr.Ivo Josipović  čovjek koji stvarno  popravlja sliku o politici u Hrvatskoj, a i šire.  Kao neki novi dašak nade u regiji  u kojoj je očito Europa odlučila napraviti malo reda pa miče  "macho" lidere koji su ogrezli u kriminal i osvajali vlast na praznim obećanjima. Ipak to su samo za sad promjene u ponašanju i ophođenju sa ljudima, što je mora se priznati  velik napredak za političare na ovim prostorima, gdje su građani još nedavno proglašavani "stokom sitnog zuba".  Osim toliko spominjanih novih ideja i vizija, osim gospodarskog napretka i rasta koji jest bitan, treba se voditi računa i o ujednačenom socijalnom i regionalnom razvoju,društvo sa velikim socijalnim razlika, ne može normalno funkcionirati.  Stvaranje solidarnijeg i pravednijeg društva  obaveza je socijaldemokracije u svim državama svijeta, pa tako i u našoj, kako to postići u uvjetima globalizacije i žestoke konkurencije pitanja su na koja i druge države traže odgovore. Možda je odgovor  veći kontakt sa ljudima,   a ne život pod staklenim zvonom poput današnje elite, davanje moći i malima,da sami odlučuju o pravcima svoga razvoja.   Danas se sve  vrti oko imena, kampanje su visoko personalizirane, važno nam je svaki detalj i korak lidera i na temelju toga donosimo sud,  zanimljivo da, imena premijera zemalja poput  Švedske, Norveške, Finske, Belgije, a koje nam predstavljaju uzor  gotovo da i ne znamo, dok nažalost ime nekadašnjeg hrvatskog premjera zna cijela Europa. Vrijeme je i Hrvatska dobije"no name"  premjera, koji nam neće biti vođa, nego jedan od nas, kojem politika neće služiti kao poligon za zgrtanje bogatstva.  Premjera koji  neće imati podanike , nego suradnike, koji obećavati brda i doline, nego će stvarati društvo ravnopravnih odnosa i jednakih prilika za sve, u koje će čovjek imati mogućnosti ostvariti  svoje ambicije,bez da mora uništiti drugoga. Za takav sustav možda treba  puno truda, ali kao socijaldemokrati moramo si i zadavati velike ciljeve, do kojih ćemo ići možda i ponekad postepeno. Neoliberalizam koji je danas na uzmaku, to nam ne može omogućiti i dužnost nam je pružiti alternativu. To možemo jedino  aktivnim promišljanjem stvarnosti, i ponovnim jačanjem i intelektualne dimezije ljevice i  jasnim priznanjem i vlastitih grešaka. Pišem to zato jer dok čekamo greške drugih, zbrajamo njihove poraze, trebamo se zapitati jesu li  naše riječi i djela izokrenute, a o tome šutimo, da li nas shvaćaju i prihvaćaju ljudi, zbog slabosti drugih ili zbog nas samih. Na ta pitanja odgovor moramo dati mi sami.